SEKSUALNI ŽIVOT U ALEKSINCU

Piše dr Slobodan Petrović – Cobi

Ako ste mislili da je prva bolnica u Sokobanji otvorena zbog plućnih bolesnika u zabludi ste.Negde osamdesetih godina 19 veka opaka polna bolest sifilis ozbiljno je ugrozila zdravstveni sistem u Aleksincu i okolini.Samo je u banjskom srezu bilo preko 300 obolelih u raznima stadijumima bolesti.I mada su javne ženskinje, kako su zvane prostitutke u to vreme, redovno pregledjivane od strane sanitetske policije,bolest je sve više uzimala maha.Aleksinac je imao puno kafana sa javnim kućama na spratu i pošto je dugo bio na granici sifilis je bio oboljenje broj jedan.Najviše su oboljevali kiridžije,rabadžije i sitni trgovci,a tek onda zanatlije.1881, zbog lečenja sifilističara, otvorena je prva bolnica u Aleksinačkoj banji kako se tada zvala Sokobanja,jer je aleksinačka bolnica sa 30-ak kreveta bila mala da primi sve obolele,a i njihovo lečenje je trajalo dugo,i po nekoliko meseci.U to vreme u Aleksincu je bio okružni lekar Dr Đorđe Dimitrijević,a lekarski pomoćnik Aleksandar Otrok koji je došao iz Austrije.Ujedno je bila nužna potreba što hitnije podići veću zgradu bolnice u Aleksincu.Pripreme i radovi su trajali sve do 1893 kada je počela sa radom današnja bolnica,a u zgradi sadašnje uprave prvo su lečeni oboleli od sifilisa.
Prvi upravnik nove bolnice bio je dr Đena Evgenije Branovački iz plemićke porodice,koji će umreti 1915 od trbušnog tifusa kao upravnik Vojne ratne bolnice u Nišu.